Testiranje za posao, ima li smisla?
Myers-Briggs Type Indicator je vjerojatno najkorišteniji test osobnosti u svijetu. Procjenjuje se da ga oko 2 milijuna ljudi godišnje ispunjava, po nalogu korporativnih HR odjela, fakultetima, pa čak i vladinim agencijama. Tvrtka koja proizvodi i prodaje test zaradi oko 20 milijuna dolara svake godine.
Jedini problem? Test je potpun besmislen.
Adam Grant, organizacijski psiholog na Sveučilištu u Pennsylvaniji upozoravao je na nedostatke Myers-Briggs testa i prije. “Rezultati izmjereni testom osobnosti nemaju gotovo nikakvu moć predviđanja o tome što će netko biti u određenoj situaciji, kako ćete nastupiti na svom poslu, ili kako biti sretan i koju osobu izabrati za bračnog partnera.”
Testom se tvrdi da na osnovu 93 pitanja je moguće poredati ljude diljem svijeta u 16 različitih tipova i na taj način služi kao snažan okvir za izgradnju temelja pozitivnih promjena, postizanje inovacija i izvrsnosti,. Većina ljudi vjeruje kako je bas taj test onaj koji će im reći u kojem smjeru bi trebala ići njihova karijera.
Test je razvijen 1940-ih godina utemeljen na netestiranim teorijama odavno zastarjelog psihologa Carl Jung-a i u današnje vrijeme je potpuno odbačen od strane svjetske zajednice psihologa. Čak i sam Carl Jung je rekao da test samo teoretski ukazuje na mogućnost razvrstavanje ljudi u skupine metodama koje je on grubo zamislio. Nije niti jednom rekao da je to klasifikacija osobnosti kako se danas često uzima. Nekoliko znanstvenih analiza pokazalo je neučinkovitost testa a pogotovo kada se on radi dva puta.
Svi ste čuli da ljudi pričaju kako su rješavali testove osobnosti ili su čak u svojem profesionalnom okruženju rješavali ovaj test pa su spali u jedan od 16 tipova osobnosti. Evo objašnjenje zašto se nijedna organizacija u 21 st. ne bi trebala osloniti na test za bilo što.
Prilikom istraživanja osobnosti sam Jung je djelio ljude na ljude koje vole istraživati, shvaćati, mislioce i one podložne osjećajima. I svaku skupinu ljudi pomno je testirao i na kraju došao do zaključka da uopće ne može dijeliti ljude po skupinama osim u introverte i ekstroverte. Tako da se njegovo istraživanje na kraju svelo na dvije skupine ljudi koje je proučavao. Prilikom proučavanja te dvije skupine ljude i postavljajući ih u različite situacije dokazao je i u svom radu objavio ove rječi : „Svaka osoba je iznimka za sebe“. Iz istraživanja je jasno vidljivo da ne postoji čisti introvert ili čisti ekstrovert. No što se dogodilo nakon toga je slijedeće.
Njegovi principi su kasnije adaptirani u testu Katherine Briggs i njezine kćeri Isabel Briggs Myers, par Amerikanaca koji nije imao formalno obrazovanje u psihologiji. Da bi saznali tehnike za ispitivanje odluka i statističku analizu, Briggs je radio s Edward Hay-om, koji je bio voditelj HR odjela menadžera za Philadelphia banke.
Oni su počeli testiranje svoje “Tip Indicator” u 1942 komponirajući ga sa Jungovim testom, ali uz malu izmjenu terminologije tako da osoba kojoj se dodjeljuje jedna mogućnost ili druge mogućnosti u sve četiri kategorije, na temelju njihovih odgovora u dvostrukom nizu pitanja.
Psiholozi se slažu da mogu prihvatiti činjenicu Myers-Briggs je test ograničen u definiranju ljude u kategorije, no još uvijek neke vrijednosti iz testa možemo izvuci, na neki način teoretski točno pokazuje kojoj kategoriji da smo najbliži u tom trenutku. Kako kažu istraživanja, test je zgodan za rješiti no samo iz čiste zabave kao i kvizovi osobnosti koje možemo pronaći na društvenim mrežama i sl.
Istraživanja su pokazala da čak 50 posto ljudi koji dolaze na test drugi put dobiju sasvim drukčije rezultate, čak i ako je samo pet tjedana kasnije.
Serija istraživanja provedena od 1997-2007. godine (link Istraživanja) ukazuje na mnoge nedostatke ovog testa i pitamo se zbog čega se još uvijek koristi? Test je napravljen da većina ljude može pronaći sebe, toliko su nejasna preklapanja osobnosti da velika količina ljudi stane u taj okvir. Takve tehnike se znaju koristiti u pseudoznanosti, unutar astrologije ili proricanje sudbina da ljudi zaista pomisle kako imaju točne podatke o njima.
Tvrtka koja proizvodi test ima prihode preko 20 000 000 $ na godinu i naplaćuje između 15$-40$ za pristup testu i certificiranje naplaćuje 1700$ tako da se njihov besmisleni test i dalje koristi kao vrijedan alat pri zapošljavanju u mnogim tvrtkama i državnim službama. Što znanstvenici kažu tome?
Kažu da ih nije briga ukoliko privatne korporacije žele bacati novac na besmislene testove no kada to radi država onda tu besmislenost plaćamo mi porezni obveznici.
U 2014. godini psiholozi su uputili apel nekim državama i njihovim službama da prekinu koristiti zastarjele i neučinkovite metode ocjenjivanja osobnosti koje imaju istu mogućnost predviđanja kao i zapošljavanje po horoskopskom znaku i da počnu koristi nove provjerene metode.
O autoru
Toni Tvrtković Rođen 27.03.1985. u Derventi, BiH. Završio Ekonomski fakultet u Osijeku. Radni staž ostvario u poduzećima: Naturea Heidelberg GmbH, Franja proizvodnja i trgovina d.o.o. i Pro akt d.o.o. radeći na poslovima u komercijali i marketingu. Jedan od osnivača i aktivni član edukacijskog regionalnog odbora. Više informacija > Facebook
Slični postovi
Opstati ili propasti →
Kako pokrenuti online posao? →
Što direktori pitaju prilikom zapošljavanja? →
