Gospodarstvo

Objavljeno 12/04/2014 | by ePortal | Vrijeme čitanja: 2 minutes

Proizvodnja temeljena na vlastitim prirodnim resursima

Prije svega, treba reći gdje je i u kakvoj situaciji Hrvatska i njezino gospodarstvo. Odgovor na to pitanje naći će se pogledom na dno usporedne tablice razvijenosti i perspektivnosti europskih zemalja. Samo primjera radi, gdje smo i gdje bismo trebali biti valja pogledati u povijest. Hrvatska je u Austro – Ugarskoj Monarhiji, iako zbog politike kontinuiranog ulaganja u periferne krajeve, bila najmoćnija zemlja u jugoistočnoj Europi.

Ako pogledamo grad Osijek, vidjet ćemo kako su sve znajčajnije građevine i parkovi nastali baš u tom razdoblju. Za vrijeme Jugoslavije je Hrvatska i dalje prednjačila u razvijenosti, unatoč silnim nepravednostima i onda smo se Lijepoj Našoj dogodili mi sami. Sve je počelo privatizacijom u kojoj su svi pogoni prevezeni u Švedsku ili neku drugu državu, a na korist znanih i neznanih junaka.

Danas smo još uvijek razvijeniji od naših južnih i istočnih susjeda i težimo sustići zapad, no očigledno nemamo baš najbolju strategiju. Jedino što nas drži na površini je naša prekrasna obala na kojoj temeljimo sav naš turizam kao da nemamo isto tako prelijepu ravnicu i gorja, ali i kao da ne znamo kako je turizam vrlo nestabilna industrijska grana koja može propasti samo jednom neopreznošću koju stranci, na koje se uporno oslanjamo, neće tolerirati. Monopol u gospodarstvu, loša i spora birokracija, u najmanju ruku čudna investicijska klima, nerazvijena poljoprivreda, neobrazovanost i starost stanovništva samo su mali dio ograničenja dugoročno održivog gospodarskog rasta i razvoja Republike Hrvatske.

Kako ostvariti prosperitet?

Što bismo trebali napraviti? Na ovo pitanje skoro svaki hrvatski građanin ima neki svoj odgovor, ali kada treba provesti neke zaokrete i reforme nitko nema dovoljno hrabrosti napraviti nešto neočekivano i novo, svi se samo drže starih uhodanih putova koji tiho i pokunjeno vode u propast. Vrijeme je da i mi iznesemo vlastitu strategiju rješavanja problema gospodarskog rasta. Kao prvo, treba napraviti kompletni politički zaokret. Od uspavane i nesposobne trebamo se okrenuti novim, mladim i hrabrim političkim strujama. Mišljenja smo kako bi trebali smoći snage za ulaganje u vlastite industrije nove i stare, ako ih uopće ima, kako bi konačno pokrenuli okidač koji će zavrtjeti kotačiće.

Raznim zakonima i fiskalnom politikom omogućiti strancima, ali prvenstveno domaćim poduzetnicima lagano i jeftino pokretanje poslova i proizvodnju. Time bi kroz nekoliko godina uspjeli pokriti uvoz izvozom, ali i smanjiti taj uvoz koji toliko guši naše vlastite potencijale. Razvoj poljoprivrede svoju slamku spasa trebao bi naći u obrazovanju stanovništva i prilagođavanju tržišnim potrebama koje naši poljoprivrednici ne vide, a u tom pogledu trebalo bi se raditi na razvijanju klastera.

Proizvodnjom temeljenoj na vlastitim prirodnim resursima kojih imamo u izobilju trebali bi proizvoditi baš sve što nam padne na um iz razloga što možemo, što nam to naši resursi i sposobnost dopuštaju. Trebalo bi proizvoditi za nas same što bi dovelo do novčanog tijeka koji ostaje u zemlji, a i smanjili bi uvoz. Dakako, izvoz kao priljev novca je izrazito bitan segment gospodarstva, a neke hrvatske tvrtke već su osvojila susjedna tržišta. Trebalo bi pokušati osvajati i zapadnoeuropska tržišta za koja, mišljenja smo, treba proizvoditi tehnologiju. Sve to ne može se provesti bez pravednog i konkurentnog domaćeg tržišta kojim ne upravlja jedan čovjek o kojem ovisi cijela država kao danas.

Autori članka: Dora Pinter, Višeslav Petrijevčanin, Hrvoje Nađ (studenti 1. godine Ekonomskog fakulteta u Osijeku)

Foto: mrsiconsulting.com

Tagovi: , , , , , ,


O autoru



Comments are closed.

Povratak na vrh ↑
  • ekonomski rjecnik